Srpskohrvatski
Perspective

Što su Biden i Scholz odlučili na svom tajnom ratnom summitu?

U petak je njemački kancelar Olaf Scholz odletio u Washington na tajni, jednosatni ratni samit u Bijeloj kući. Scholz je doletio sam, bez novinara, te se nasamo sastao s američkim predsjednikom Joeom Bidenom, bez nazočnosti članova njegova osoblja.

Ni Bidenova administracija ni njemačka vlada nisu objasnile razlog ovog izvanrednog putovanja. Kakva agenda zahtijeva fizičku prisutnost kancelara, u najsigurnijoj zgradi na svijetu, i bez prisustva ijednog od njegovih pomoćnika? Jasno je da je američka vlada htjela isključiti mogućnost curenja bilo kakvih informacija o sadržaju sastanka.

Predsjednik Joe Biden sluša dok njemački kancelar Olaf Scholz govori tijekom sastanka u Ovalnom uredu Bijele kuće u Washingtonu, petak, 3. ožujka 2023. [AP Photo/Susan Walsh]

Nijedan njemački kancelar nije sudjelovao na sastanku ovakvog karaktera otkako je Hitler putovao na sastanak sa svojim generalima u Istočnu Prusku 1944. Doista, moglo bi se dodati da tajnost sastanka ima više zajedničkog s ratnim susretima između fašističkih vođa Hitlera i Mussolinija nego između čelnika navodno demokratskih država.

Ne postoji način da se izbjegne zaključak da je svrha summita bila pregledati i dobiti od Scholza njegovo izričito potpisano odobrenje za masovnu eskalaciju rata SAD-a i NATO-a protiv Rusije.

U uvjetima u kojima se ukrajinske snage suočavaju s velikim debaklom u strateškom gradu Bakhmutu, Biden i Scholz sastali su se kako bi razgovarali o hitnoj vojnoj akciji NATO sila, uključujući i raspoređivanje NATO trupa.

Izvještavanje o ratu od strane New York Timesa i drugih velikih medija u potpunosti se sastojalo od propagande, usredotočene na održavanje narativa o velikom ukrajinskom otporu. Ali žrtve su bile užasne, a Ukrajinci se sada suočavaju s velikim porazom u Bakhmutu, ključnom strateškom gradu u koji je Ukrajina upumpala pojačanja, samo da bi ga opkolile i uništile ruske snage.

Opće je pravilo da što je razvoj značajniji, to se o njemu manje govori u američkim medijima. U slučaju Scholzova posjeta Bidenu, ne postavljaju se ozbiljna pitanja, a kamoli odgovori.

Je li ovaj sastanak održan kako bi se koordiniralo donošenje zajedničkih vojnih odluka i akcija između dviju zemalja kako bi se izbjegle zabune i javne podjele koje su nastale oko raspoređivanja tenkova Abrams i Leopard u Ukrajinu?

Je li Scholz pristao na raspoređivanje NATO trupa u Ukrajini ili Bjelorusiji? Je li Bidenu dao jamstvo da će njemačke snage biti poslane u bitku? Ništa se ne može isključiti.

Je li Scholz od Bidena dobio jamstvo da će Sjedinjene Američke Države podržati novi zahtjev da Rusija evakuira Kalinjingrad, koji je bio njemački grad Königsberg dok nije ustupljen Sovjetskom Savezu na kraju Drugog svjetskog rata?

Jasne su tri stvari. Prvo, NATO kao cjelina i američki imperijalizam posvetili su cijeli svoj kredibilitet ratu u Ukrajini. Stotine milijardi dolara uložene su u sukob. S obzirom na ovu razinu predanosti, poraz u Ukrajini bi se smatrao ništa manje nego političkom i strateškom katastrofom za SAD i NATO.

U siječnju su se SAD obvezale da će 'osloboditi' cijeli ukrajinski teritorij, a prošlog mjeseca američka podtajnica za politička pitanja Victoria Nuland obećala je „demilitarizirati“ poluotok Krim.

Rat je za SAD i NATO dobio egzistencijalni karakter, što pokreće logiku eskalacije. U medijima su se počeli pojavljivati ​​članci u kojima se govori o nužnosti raspoređivanja kopnenih trupa u onome što je sada očito rat NATO-a s Rusijom.

Takva bi akcija slijedila dugu tradiciju SAD-a, kad se suoči s vojnom katastrofom da je bezobzirnom eskalacijom pretvori u katastrofu.

Drugo, odluka da Scholz dođe u Washington na ratni summit bila je zamišljena kao upozorenje Putinu da NATO neće biti suzdržan u eskalaciji sukoba. Ruski predsjednik će sigurno tako protumačiti susret. Također služi za slanje poruke kineskom predsjedniku Xi Jinpingu i svim drugim potencijalnim saveznicima Rusije u sukobu.

Treće, američkoj i evropskoj radničkoj klasi se laže, držeći je u neznanju o tome što se planira, dok je korumpiranim medijima pod kontrolom države prepušteno da opravdaju sve što se odluči. Široko protivljenje ratu američke i evropske vlade jednostavno ignoriraju.

Susret budi uznemirujuća i zlokobna historijska sjećanja. Na kraju Drugog svjetskog rata bilo je elemenata u američkoj vojsci koji su favorizirali američko-njemački savez protiv Sovjetskog Saveza. Churchill je htio naoružati 50,000 njemačkih vojnika uz savezničke snage u borbi protiv Rusa.

I ratni summit u Washingtonu podsjeća na tajnu diplomaciju s kraja 19. i početka 20. stoljeća. U to su vrijeme imperijalističke sile sklopile brojne tajne ugovore koji su znatno pridonijeli eskalaciji Prvog svjetskog rata 1914. Javnost je za to doznala tek kada su Lenjin i Trocki objavili tajne ugovore nakon Oktobarske revolucije 1917. godine.

Ratni summit Bidena i Scholza i tajnovitost u koju je obavijen naglašava da se rat NATO-a u Ukrajini i opasnost od nuklearne katastrofe ne mogu zaustaviti pacifističkim apelima zaraćenim vladama.

Ratove pokreću nerješive proturječnosti kapitalizma – intenziviranje klasnih suprotnosti i borba za sirovine, tržišta i svjetsku moć. Imperijalističke sile kreću, kao i prije jednog stoljeća, prema svjetskom ratu i diktaturi.

Objektivni uvjeti za pokret međunarodne radničke klase protiv rata brzo se razvijaju u cijelom svijetu sa zaoštravanjem klasne borbe. Ali subjektivno, kapitalisti još uvijek imaju prednost: oni su svjesni svojih interesa, imaju poluge državne vlasti u svojim rukama i imaju veliki broj pomoćnih snaga – od desnih i navodno lijevih stranaka do sindikata i ratnohuškačkih medija.

Uništenje planova za eskalaciju može se postići samo izgradnjom masovnog međunarodnog antiratnog pokreta radničke klase i mladih.

Loading