Sveobuhvatni uspjeh Oppenheimera Christophera Nolana na dodjeli Oscara ima istinski i dalekosežni značaj.

Biografska drama o životu i karijeri teorijskog fizičara J. Roberta Oppenheimera (1904.-1967.), poznatog kao „otac atomske bombe“, u nedjelju je zasluženo osvojila sedam važnih priznanja, za najbolji film, režiju, glavnu i sporednu mušku ulogu, originalnu glazbu, fotografiju i montažu.

Dimenzija dosega filma je društveno značajna. Nolanov rad sada je vidjelo više od 100 milijuna ljudi u desecima zemalja, što je rezultiralo prihodom od oko 1 milijarde dolara na kino blagajnama, te je prikupio 333 filmske nagrade u svijetu.

Ova razina postignuća gotovo je nečuvena za dugotrajan, intelektualno zahtjevan i umjetnički rad. Veliki uspjeh Oppenheimera u javnosti, „zapanjujući“ i „neočekivan“ za filistarske komentatore, odražava molekularne promjene u razmišljanju i osjećanju kao odgovor na desetljeća rata, društveno propadanje i potkopavanje demokracije, kao i opasnost od dalekog šireg i katastrofalnijeg sukoba, uključujući nuklearni sukob. Ovo nije politički artikuliran osjećaj, ni među umjetnicima ni unutar opće populacije, ali neupitno govori o raširenoj tjeskobi i snažnom nezadovoljstvu protiv establišmenta.

Ironično, upravo u trenutku kada je Nolanov film dobio razne počasti, javnost je postala svjesna koliko su nesmotreno Bidenova administracija i njezini NATO saveznici upali u sukob s Rusijom koji uključuje planiranje i pripreme za katastrofalni nuklearni rat. Zanimanje za Oppenheimera jedan je od pokazatelja da nema podrške takvom monstruoznom, krvavom razvoju.

Publika trosatne biografske drame samo se širi. Nielsen Media Research izvještava da je film zabilježio 821 milijun minuta gledanja tijekom prvog tjedna emitiranja sredinom veljače na Peacocku. Streaming platforma objavila je da je u tom sedmodnevnom razdoblju Oppenheimer postao najgledaniji film u njihovoj povijesti.

Nolanov film ima istinski široku bazu sljedbenika. Istraživanje YouGov-a provedeno krajem veljače procjenjuje da je 22 posto američke populacije (u prijevodu više od 50 milijuna odraslih) vidjelo Nolanov film,90 posto gledatelja se film „svidio“, a prema anketarima, više Amerikanaca „kaže da bi trebao osvojiti [nagradu za najbolji film] nego bilo koji drugi kandidat“, a isto vrijedi i za „tko će pobijediti“. Ne postoji široko rasprostranjeno znanje o Oppenheimeru ili povijesnim događajima prikazanim u filmu, ali očito postoji duboki osjećaj da je suočavanje s tim materijalom bitno i hitno.

Nagrade Oscara notorno su nepouzdan barometar bilo umjetničke izvrsnosti bilo dosljedno progresivnih društvenih pogleda. Glasovanje izražava mišljenje određenog sitnoburžoaskog društvenog sloja na koji može utjecati niz čimbenika, uključujući rasnu i rodnu politiku. Ovo dodatno naglašava važnost ishoda glasovanja ovog puta oko 10,000 članova Akademije. Više od svega, nagrade potvrđuju i konsolidiraju osmomjesečni proces tijekom kojeg je Oppenheimer postao globalni kulturni i društveni fenomen.

Nedjeljni događaj bio je prilično smiren. Na prvom mjestu, sudionici su se suočili s bijesnom gomilom koja je prosvjedovala protiv izraelskog masovnog ubojstva u Gazi, uzvikujući: „Nema Oscara tijekom genocida!“ i „Prekid vatre! Sada!“ Na natpisima je pisalo „Oči uprte u Rafah“, „Dok vi gledate, bombe padaju“, „Neka Gaza živi“ i „Kakva korist od umjetnosti koja ignorira genocid?“ Prosvjednici su privremeno blokirali promet, prije nego što ih je losanđeleska policija otjerala i odgodila početak ceremonije dodjele nagrada. Dok je ulazio u dvoranu, glumac Mark Ruffalo je povikao: „Palestinski prosvjed zatvorio je dodjelu Oscara večeras. Humanost pobjeđuje!“

Sudionici koji podržavaju Artists4Ceasefire, grupu glumaca i drugih koji su u listopadu objavili otvoreno pismo, nosili su crvene značke na dodjeli Oscara pozivajući na hitno zaustavljanje masovnog pokolja. Pjevačica Billie Eilish, koja je osvojila nagradu za najbolju originalnu pjesmu, nosila je značku, zajedno sa svojim bratom Finneasom, Ruffalom, Mahershalom Alijem, Ramyjem Youssefom, Avom DuVernay, Rizom Ahmedom, Swannom Arlaudom i drugima.

Na pozornici je glumac Cillian Murphy, preuzimajući nagradu za najboljeg glumca za Oppenheimera, primijetio da „svi mi živimo u Oppenheimerovom svijetu – ovo posvećujem mirotvorcima diljem svijeta.“

Redatelj Jonathan Glazer primio je nagradu za svoj film The Zone of Interest, o zapovjedniku Auschwitza, te je pročitao pisanu izjavu u svoje ime i ime svojih kolega na pozornici:

Svi naši izbori su napravljeni da odražavaju i suoče nas u sadašnjosti, nemojmo reći: „Pogledajte što su tada činili“, nego „što to svi radimo sada“. Naš film pokazuje gdje vodi dehumanizacija u svom najgorem obliku. Ona je oblikovala svu našu prošlost i sadašnjost.

Upravo sada, mi stojimo ovdje kao ljudi koji opovrgavaju svoje židovstvo i holokaust od toga da bude oteto od strane okupacije koja je dovela do sukoba za toliko mnogo nevinih ljudi. Bilo da se radi o žrtvama 7. listopada u Izraelu ili o napadu na Gazu koji je u tijeku – svim žrtvama ove dehumanizacije, kako se oduprijeti?

Glazerovi komentari, često pogrešno citirani ili izvučeni iz konteksta, bili su na udaru žestokih napada procionističkih elemenata.

U cjelini, dodjela nagrada ostavila je na gledatelja dojam velike socijalne i psihičke napetosti. Sudionici su se uglavnom ponašali oprezno ili suzdržano. Postoji široko rasprostranjeno protivljenje, ne samo Trumpu i republikanskim fašistima (koje ismijava voditelj Jimmy Kimmel), nego i ratnom huškaču Bidenu. Ali to neprijateljstvo tek treba pronaći jasan politički izraz.

Bilo je manje gizdavosti i zaokupljenosti sobom nego inače. Trenutni događaji i prisutnost i središnja uloga Oppenheimera i do određene mjere Ubogih stvorenja (dva filma koja su uzela 11 od 17 nagrada za koje su bili kvalificirani), općenito su djelovali na uzdizanje ceremonije, iako je bilo i sofomoričnih značajki. Nakon svog brbljanja, Barbie nije osvojila ništa (osim Eilishine pjesme), također zasluženo.

Pitanja u Oppenheimeru toliko su hitna i očito su izazvala tako snažan odgovor publike da su fanatici identitetske politike bili relativno tihi nakon nedjeljnog događaja ili su smatrali da atmosfera nije pogodna za njihovu reakcionarnu galamu. Nova pravila i kvote Hollywooda o „raznolikosti“ sada su na snazi, ali u ovom trenutku filmske produkcije nalaze načina da ih zaobiđu, što možda nije uvijek slučaj.

Primjer Nolanovog filma ponovno ukazuje na činjenicu da je filmsko snimanje golema, složena, kolektivna umjetnička forma, koja uključuje napore i vještine u velikoj produkciji stotina, pa čak i tisuća ljudi. Stvoriti djelo koje ima uvjerljiv i koherentan smisao, umjetnički obrađen, golem je pothvat.

Važan posao već se obavlja. Najbolji umjetnici imaju oštro, intuitivno shvaćanje nekih od velikih društvenih pitanja. Kratka sekvenca koja uključuje Harryja Trumana (Garyja Oldmana) u Oppenheimeru, na primjer, otkriva američkog predsjednika kao brutalnog ratnog zločinca na način koji nadilazi Nolanovo vlastito gledište. Njihovo umijeće u ovom trenutku nadilazi vlastita shvaćanja umjetnika, iako ovo potonje nedvojbeno uzima maha.

Moglo bi se reći da mnogi umjetnici imaju sve veći osjećaj da je kapitalizam problem, ali točan karakter njegovih nerješivih proturječja i, iznad svega, priroda lijeka ostaju izvan njihove svijesti.

Umjetnost, isticao je Lav Trocki, pronalazi potrebne oblike „za mračna i nejasna raspoloženja, ona zbližava misao i osjećaj ili ih suprotstavlja jedno drugome, obogaćuje duhovno iskustvo pojedinca i zajednice, oplemenjuje osjećaj, čini ga fleksibilnijm, osjetljivijim, unaprijed proširuje opseg misli, a ne osobnom metodom nagomilanog iskustva, obrazuje pojedinca, društvenu skupinu, klasu i naciju.“

Događaji, stvarajući nove impulse, probijaju „ljusku podsvijesti“. Strahote u Gazi nedvojbeno otvaraju mnoge oči, čak iako filmaši i drugi umjetnici još nisu formulirali svoje poimanje svijeta u određenim političkim terminima. To je složeniji, dugotrajniji proces. Prije svega, ovisi o političkom razvoju masa ljudi i pojavi pokreta u radničkoj klasi koji izravno i svjesno udara na temelje kapitalizma. To će doći. Nedjeljni događaj bio je značajan orijentir.