U četvrtak je američki predsjednik Joe Biden održao govor o stanju nacije pred okupljenim članovima američkog Senata i Zastupničkog doma. Bidenove primjedbe, koje se sastoje od niza divljih tvrdnji, usredotočene su na jedan najvažniji prioritet: eskalaciju rata s Rusijom.
Bidenovo obraćanje bilo je razdirano najeklatantnijim proturječjima, bez ikakvog privida racionalnog argumenta. „Niti od predsjednika Lincolna i građanskog rata,“ rekao je na početku, „sloboda i demokracija nisu bile napadnute kod kuće kao što su danas.“ Kasnije je izjavio: „Naša budućnost je svjetlija... možemo s ponosom izjaviti da je stanje naše nacije snažno i da postaje sve jače.“
„Moj prethodnik i neki od vas ovdje nastoje zakopati istinu o 6. siječnja“, rekao je, misleći na Trumpa i kongresnike Republikanske stranke koji su podržali nastojanje da se ponište Bidenovi izbori prije nešto više od tri godine. Kasnije je apelirao na ono što je nazvao svojim „republikanskim prijateljima“ da mu se pridruže u donošenju zakona koji bi implementirao najdalekosežniji napad na imigrante i pravo na azil u povijesti SAD-a.
Bidenova prezentacija socijalne i ekonomske situacije u Sjedinjenim Američkim Državama bila je fantazija. „Plaće stalno rastu; Inflacija pada“, rekao je, dok milijuni ljudi doživljavaju upravo suprotno. „Pandemija više ne kontrolira naše živote“, izjavio je. Suprotno Bidenovoj bajci, SAD je upravo prošao kroz svoj drugi najgori val masovne infekcije varijantom JN.1, koja je ponovno zarazila preko 100 milijuna Amerikanaca, ubila desetke tisuća i gurnula stope Long COVID-a na nove vrhunce.
Ali središte Bidenovog govora bio je divlji apel za rat. U prvoj minuti svog govora krenuo je u urlanje protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina, što nije moglo poslužiti ni jednoj drugoj svrsi nego povećati opasnost od nekontroliranog intenziviranja rata. Daleko od naznake da je tražio dogovorno rješenje sukoba, Biden je jasno dao do znanja da će se rat nastaviti i postati još krvaviji.
U ciničnom i groteskno iskrivljenom pozivanju na Govor o stanju nacije koji je održao predsjednik Franklin Delano Roosevelt u siječnju 1941., uoči ulaska Sjedinjenih Američkih Država u Drugi svjetski rat, Biden je vikao da želi „probuditi ovaj Kongres“, tj. prisiliti ga da izdvoji dodatnih 60 milijardi dolara za financiranje ukrajinskog rata.
„Preko mora, Putin iz Rusije je na maršu,“ izjavio je Biden, „invazijom na Ukrajinu i sijući kaos diljem Evrope i šire.“ Deseci milijardi dolara daljnje pomoći, rekao je, „blokiraju oni koji žele da odemo od našeg vodstva u svijetu.“ Obraćajući se izravno Putinu, Biden je povikao: „Nećemo otići. Nećemo se klanjati. Neću se pokloniti.“
Izjava da je „Ruski Putin u maršu“ diljem Evrope i šire je izmišljotina. Sve borbe koje su se vodile bile su unutar 100 milja od ruske granice. Tijekom dvogodišnjeg sukoba, Bidenova administracija je nemilosrdno eskalirala rat. Posljednjih su tjedana sile NATO-a istaknule potrebu slanja vlastitih trupa u borbu, što bi značilo sveopći rat s Rusijom.
Rat protiv Rusije dio je globalnog rata koji se širi, uključujući eskalaciju sukoba s Kinom („Mi smo u jačoj poziciji da pobijedimo u sukobu 21. stoljeća protiv Kine nego bilo tko drugi“) i genocid u Gazi.
Usred svog govora, Biden je dao otvorenu obranu izraelskog pokolja, što je bilo moguće samo uz aktivnu financijsku, vojnu i političku potporu SAD-a. „Izrael ima pravo krenuti na Hamas“, rekao je, i „ima dodatni teret jer se Hamas skriva i djeluje među civilnim stanovništvom kao kukavice, ispod bolnica, vrtića i tome sličnoga.“ Dok je lio krokodilske suze za ubijenim civilima, Biden je davao političko opravdanje za ubojstvo više od 30,000 ljudi.
Bitna uloga koju ima sindikalna birokracija u obrani kapitalizma i ratnog programa vlade otkrivena je kada je Biden prozvao predsjednika Ujedinjenih radnika automobilske industrije Shawna Faina, koji je bio pozvan na govor i sjedio blizu prve dame Jill Biden, kao „veliki prijatelj i veliki radnički vođa.“ Fain je prošle godine blisko surađivao s Bidenom u gušenju protivljenja radnika u automobilskoj industriji i nametanju ugovora koji su utrli put tisućama ukinutih radnih mjesta. Fain je opetovano spominjao potrebu da sindikati budu uključeni u „arsenal demokracije“, to jest, podređivanje radničke klase ratnoj proizvodnji.
Dok vladajuća klasa eskalira globalni rat u inozemstvu, Demokratska stranka se oslanja na sindikalni aparat za suzbijanje klasne borbe. „U vrijeme rata ili revolucije“, primijetio je Trocki 1938., „kada je buržoazija utonula u iznimne poteškoće, sindikalni vođe obično postaju buržoaski ministri.“
Faina podržavaju Demokratski socijalisti Amerike, frakcija Demokratske stranke koja predstavlja privilegirane dijelove više srednje klase. Bidenov govor u cjelini, a ne samo dijelovi o Fainu, očito su pripremili i napisali ljudi bliski DSA. To je bio njihov govor, od žestoke antiruske histerije, preko praznih populističkih fraza, do veličanja sindikalnog aparata.
Odgovarajući na Bidenov govor o stanju nacije, predsjednički kandidat Stranke socijalističke jednakosti Joseph Kishore upozorio je:
Pravi 'poziv na buđenje' koji se mora uputiti je upozorenje da dvostranački sustav korporativne vladavine vodi Ameriku i svijet u katastrofu. Demokrati i republikanci predstavljaju dva presijecajuća puta u barbarstvo. Trump se kandidira za uspostavu fašističke diktature. Biden se kandidira kako bi osigurao nastavak rata protiv Rusije, čak do točke nuklearnog sukoba.
Njihovi se ciljevi nadopunjuju. Fašistička diktatura priprema teren za rat, a brutalni napad na životne uvjete radnika koji su potrebni za rat stvara nužnost fašističke diktature.
Radnici i mladi ljudi moraju izaći iz cjelokupnog reakcionarnog okvira političkog sustava, na čijem su čelu dvije stranke koje predstavljaju različite frakcije financijsko-korporacijske oligarhije. To znači borbu za razvoj unutar radničke klase, u SAD-u i diljem svijeta, socijalističkog vodstva koje će se suprotstaviti imperijalističkom ratu, diktaturi i kapitalističkoj eksploataciji kroz metode klasne borbe i društvene revolucije.