Sedamdeset i devet godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, tijekom kojeg su nacisti ubili 6 milijuna Židova, Njemačka je ponovno pred najvišim međunarodnim sudom za suučesništvo u genocidu. Dana 8. i 9. travnja, Međunarodni sud pravde u Haagu saslušao je tužbu Nikaragve koja optužuje njemačku vladu za kršenje UN-ove Konvencije o genocidu i drugih međunarodnih sporazuma kojih je Njemačka potpisnica.

Iako je zakonski obvezna to učiniti, njemačka vlada nije učinila ništa da spriječi genocid u Pojasu Gaze, stoji u pritužbi. Umjesto toga, pruža Izraelu pomoć, uključujući vojnu opremu, korištenu u počinjenju genocida. Odbija procesuirati i kazniti osobe koje počine teške zločine protiv međunarodnog prava. I u daljnjem kršenju svojih obveza prema međunarodnom humanitarnom pravu, prestala je pružati financijsku potporu Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA).

Nikaragva poziva ICJ da osudi Njemačku i provede hitne mjere za prekid isporuke oružja Izraelu. Ove mjere trebale bi uključivati temeljitu istragu o raspoređivanju ovog oružja i obvezu održavanja doprinosa pomoći UNRWA-i.

Nikaragva predstavlja uvjerljive i nepobitne dokaze u prilog svojoj pritužbi.

U tužbi se navodi kako je Izrael djelovao protiv palestinskog civilnog stanovništva u potpunom nepoštivanju međunarodnog humanitarnog prava od prvih dana rata. Kao dokaz citira brojne izjave predstavnika UN-a i organizacija za ljudska prava, kao i izraelske vlade.

Tužba se nastavlja:

Dok su Ujedinjeni narodi i druge međunarodne organizacije osuđivali izraelska nezakonita djela, njemački kancelar je 12. listopada 2023. ponovio punu potporu Njemačke izraelskoj vojnoj kampanji koja je već bila očito neselektivna. U obraćanju njemačkom Bundestagu izjavio je da je „u ovom trenutku [postojalo] samo jedno mjesto za Njemačku: da bude na strani Izraela. To je ono na što mislimo kada kažemo da je sigurnost Izraela njemački raison d’État“.

Tužba zatim pokazuje kako je Njemačka povećavala svoju potporu Izraelu što je genocidni smjer rata postajao očitiji. Iako je izraelska vojska do sada ubila najmanje 33,000 Palestinaca, uključujući 14,500 djece i gotovo 10,000 žena, namjerno izgladnjivala stanovništvo i sravnila sa zemljom velike dijelove Pojasa Gaze, uništila bolnice, sveučilišta i škole te ubila stotine novinara, medicinskih sestara i humanitarnih radnika, Njemačka ustraje u povećanju isporuka oružja.

„Do početka studenog 2023. naširoko je objavljeno da su njemačka odobrenja za izvoz obrambene opreme u Izrael porasla gotovo deseterostruko u usporedbi s prethodnom godinom dosegnuvši 303 milijuna eura vrijedne obrambene opreme“, stoji u pritužbi.

Prema novoj studiji istraživačke agencije Forensis, Njemačka je drugi najveći dobavljač oružja Izraelu iza Sjedinjenih Američkih Država. Tijekom proteklih pet godina, njemački izvoz oružja u Izrael činio je 30 posto ukupnog izvoza, brojka koja je samo prošle godine porasla na 47 posto. Od 2003. Njemačka je izdala 4427 pojedinačnih dozvola za izvoz oružja u Izrael, u ukupnoj vrijednosti od nevjerojatnih 3,3 milijarde eura. Značajan dio ovog oružja nalazi primjenu u Gazi.

„Iz svega navedenog, jasno je da je Njemačka pružala i nastavlja pružati političku, financijsku i vojnu potporu Izraelu s punim znanjem o uvjerljivom počinjenju ozbiljnih kršenja međunarodnog prava od strane Izraela omogućenog tom potporom, i zanemarivanjem vlastitih obveza Njemačke“, zaključuje se u tužbi.

Tijekom usmenih argumenata zagovarajući tužbu u ponedjeljak, pravni tim je također zaronio u povijesnu pozadinu tekućeg sukoba: od protjerivanja Palestinaca 1948. do izraelske okupacijske politike od 1967. Naglasili su površnu predanost dvodržavnom rješenju, uz prešutno prihvaćanje brutalne i nezakonite izraelske okupacijske politike i širenja naselja na Zapadnoj obali od strane Njemačke i drugih saveznika Izraela.

Njemačka vlada reagirala je izrazito nervozno na tužbu Nikaragve. Angažirala je vrhunski tim odvjetnika, uključujući četiri profesora prava iz Njemačke, Škotske, Engleske i Italije. Voditeljica pravnog odjela Ministarstva vanjskih poslova, Tania von Uslar-Gleichen, opisala je optužbe na sudu kao „neutemeljene“, dodavši da nemaju nikakve pravne i činjenične osnove.

No sadržajno gledano, njemačka strana, koja je u utorak govorila u Haagu, nije mogla opovrgnuti tužbu. Umjesto toga, oslonili su se na izgovore i pravne manevre. Tvrdili su da su zalihe oružja – uključujući borbene bespilotne letjelice, ratne brodove, streljivo i tenkovske motore – opće naoružanje, a ne ratno oružje koje se može koristiti u borbi. Od prošlog listopada odobrena je samo nabava probnog oružja i kaciga, dodali su.

Istodobno su njemački predstavnici raznim proceduralnim preprekama pokušavali odugovlačiti proces. Na primjer, podnijeli su zahtjev za nastavak rasprave tek nakon što je sud donio odluku o tužbi Južnoafričke Republike za genocid protiv Izraela, što bi moglo trajati godinama.

Njemačka vlada je tako nervozno reagirala jer je veo laži i propagande kojim prikriva svoje suučesništvo u genocidu nad Palestincima svakim danom sve tanji. Svoju potporu cionističkoj državi i krajnje desnom Netanyahuovom režimu, kojeg mrze milijuni Židova u Izraelu i diljem svijeta, godinama opravdava pozivanjem na odgovornost Njemačke za Holokaust.

Svatko tko prosvjeduje protiv genocida nad Palestincima u Njemačkoj prokazuje se kao antisemit. Prosvjednici su uhićeni, slogani proizvoljno cenzurirani. Umjetnicima se odbijaju pozivi, akademici se otpuštaju, a studenti izbacuju sa sveučilišta. Ipak, otpor raste. Prema istraživanju, 69 posto njemačkog stanovništva odbacuje izraelsku vojnu akciju u Pojasu Gaze.

Opravdavanje genocida nad Palestincima spominjanjem Holokausta nije samo cinično nego i lažljivo. Njemački vladajući krugovi, nakon što su nakon Hitlerova režima ostavili desetke tisuća orkestraša masovnih ubojstava i kriminala nedirnutima u njihovim istaknutim ulogama u poslovanju, politici, pravosuđu i akademskoj zajednici, nikada se nisu ozbiljno uhvatili ukoštac sa zločinima nacističke ere.

Njihov interes za Izrael ne temelji se na odgovornosti za Holokaust. Umjesto toga, cionistička država djeluje kao ključno uporište za promicanje njihovih imperijalističkih planova na Bliskom istoku. Palestinci su marginalizirani jer opstruiraju te interese i koče imperijalističku preraspodjelu energetski bogate regije.

Njemačko suučesništvo u genocidu nad Palestincima neraskidivo je povezano s povratkom njemačkog militarizma. U Ukrajini njemačka vlada godinama radi s obožavateljima nacističkih suradnika koji su ubili desetke tisuća Židova. Rat protiv Rusije financira i usmjerava NATO. Njemačka je najveći donator nakon SAD-a.

Vlada želi da Njemačka za nekoliko godina ponovno bude „sposobna za rat“, odnosno da može voditi veliki rat. U tu svrhu deseci milijardi eura preusmjeravaju se iz socijalnih izdataka u ratni proračun, a sprema se i ponovno uvođenje vojnog roka. To je nespojivo s demokracijom.

Isti razvoj događa se i u svim drugim imperijalističkim zemljama. Vladajuća klasa posvuda se oštro pomiče u desno. Jaz između bogatih i siromašnih i rivalstvo oko sirovina i tržišta dosegli su toliku razinu da moćnici mogu odgovoriti samo nasiljem. Činjenica da se Njemačkoj od svih zemalja sada ponovno sudi za genocid je simptomatična za ovaj proces.

Međutim, presuda suda, koja se očekuje za otprilike dva tjedna, neće promijeniti ovaj razvoj događaja, čak i ako odluči u korist Nikaragve. Iako su presude ICJ-a obvezujuće za Njemačku, sud nema načina da izvrši svoje presude.

Malo je vjerojatno da će ICJ, tijelo Ujedinjenih naroda, ugristi ruku koja ga hrani. Georg Nolte, sin pokojnog desničarskog povjesničara Ernsta Noltea, također je njemački pravnik na sudu.

Genocid u Gazi, rat u Ukrajini, političko skretanje vladajuće klase u desno i napade na socijalnu potrošnju može zaustaviti samo neovisni pokret međunarodne radničke klase koji se bori za rušenje kapitalizma i socijalističko društvo.