Srpskohrvatski
Perspective

Prvi maj 2024.: Radnička klasa i borba protiv imperijalističkog rata

Sljedeći govor održao je predsjednik Međunarodnog uredničkog odbora World Socialist Web Site David North na Međunarodnom internetskom skupu za Prvi svibanj 2024., održanom u subotu, 4. svibnja.

Međunarodni internetski skup za prvi maj

Međunarodni odbor Četvrte Internacionale otvara današnju proslavu Prvog svibnja pozivom na akciju radničke klase protiv zločinačke politike imperijalističkih vlada koje vode čovječanstvo u globalnu katastrofu.

Radnička klasa mora stati u obranu ugroženog naroda Gaze i iznuditi kraj genocidnog rata koji vodi nacistička vlada Benjamina Netanyahua uz podršku imperijalizma.

Međunarodna radnička klasa mora prepoznati neraskidivu vezu između borbe protiv genocida u Gazi i nužnosti globalnog pokreta protiv bezobzirne eskalacije američkog imperijalizma i njegovih NATO suučesnika u ratu protiv Rusije i pripremama za rat protiv Irana i Kine. Brutalno žrtvovanje stotina tisuća ukrajinskih života zarad geopolitičkih interesa imperijalističkih sila mora se zaustaviti.

Američki radnici moraju poduzeti mjere u obrani studentske mladeži koju napada policijai na sveučilištima i koledžima diljem Sjedinjenih Američkih Država. Ista odgovornost pada na radnike u svim zemljama u kojima su napadnuti prosvjednici protiv genocida.

Međunarodni odbor osuđuje klevetničko poistovjećivanje prosvjeda protiv genocida s antisemitizmom, koji je uvijek bio i ostao zaštitni znak desničarske kapitalističke politike i oružje u njezinu ratu protiv socijalizma.

Međunarodni odbor ponovno poziva na hitno puštanje Juliana Assangea iz zatvora. Urota protiv njegovih demokratskih prava mora biti okončana.

Međunarodni odbor također poziva na globalnu kampanju za oslobađanje druga Bogdana Syrotiuka, socijalističkog protivnika rata u Ukrajini i borca za jedinstvo ukrajinske i ruske radničke klase. Prošli tjedan ga je uhitila fašistička vlada Zelenskog.

Bogdan Syrotiuk

Prije deset godina Međunarodni odbor održao je svoju prvu online proslavu Prvog svibnja. Tom je prilikom ponudio sljedeći opis stanja svjetskog kapitalizma:

Čini se da politička organizacija društva sve više poprima strukturu zatvora za luđake. Ali u ovom globalnom zatvoru, razumni – velika masa ljudi – su oni koji su iza rešetaka, dok luđaci – koji se sastoje od kapitalističkih političara, profesionalnih ubojica državnih obavještajnih agencija, korporativnih gangstera i financijskih špekulanata – patroliraju zidovima kaznionice, sa sačmaricama u rukama.

Proslava Prvog svibnja 2014. dogodila se samo tri mjeseca nakon Majdanskog puča u Kijevu koji su potaknule Sjedinjene Američke Države i Njemačka. Ocjenjujući ovaj događaj na prvomajskom sastanku, Međunarodni odbor je izjavio:

Svrha ovog državnog udara bila je dovesti na vlast režim koji bi Ukrajinu stavio pod izravnu kontrolu američkog i njemačkog imperijalizma. Zavjerenici u Washingtonu i Berlinu shvatili su da će ovaj puč dovesti do sukoba s Rusijom. Doista, daleko od toga da žele izbjeći sukob, i Njemačka i Sjedinjene Američke Države vjeruju da je sukob s Rusijom neophodan za ostvarenje njihovih dalekosežnih geopolitičkih interesa.

Za njemački imperijalizam, sukob s Rusijom je dobrodošao kao izlika za odbacivanje ograničenja militarizmu nametnutih u jeku neizrecivih zločina počinjenih tijekom Hitlerova Trećeg Reicha.

Što se tiče uloge Sjedinjenih Američkih Država, Međunarodni odbor je upozorio:

Postoji iznimna razina nepromišljenosti u vođenju američke vanjske politike. Jedna ili druga konfrontacija koju je isprovocirao Washington mogla bi izmaknuti kontroli s katastrofalnim posljedicama za Sjedinjene Američke Države i cijeli planet.

Ali Washingtonova bezobzirnost je, u konačnoj analizi, manifestacija ekstremne krize američkog kapitalizma. Imperijalistički stratezi u Washingtonu ne vide drugog načina da se suprotstave dugotrajnom padu globalne ekonomske pozicije američkog kapitalizma osim putem mehanizma rata. Činjenica da je Kina, prema najnovijim izvješćima, spremna prestići Sjedinjene Američke Države kao najveće svjetsko gospodarstvo do kraja 2014., povećat će sklonost Washingtona da upotrijebi vojnu silu kako bi promijenio ravnotežu moći u svoju korist.

Događaji u proteklom desetljeću u potpunosti su potkrijepili analizu koju je iznio Međunarodni odbor. Ali potvrda naše analize nije razlog za samočestitanje. Analiza napravljena prije 10 godina predstavljena je kao upozorenje. Ali ono na što smo upozoravali postalo je stvarnost. Ono što je počelo kao proxy rat koji su namjerno izazvali američki imperijalizam i njegovi NATO saveznici postao je, de facto, otvoreni sukob s Rusijom. Bidenova administracija ignorirala je „crvene linije“ koje, nakon što se prijeđu, vode brzoj eskalaciji prema nuklearnom ratu.

Njemački glavni borbeni tenkovi Leopard 2 na putu za Ukrajinu. [Photo: Bundeswehr]

Pravo ratno ludilo zahvatilo je vođe svjetskog imperijalizma. U intervjuu objavljenom ovog tjedna u The Economistu, francuski predsjednik Emmanuel Macron ponovno inzistira na tome da NATO ne bi trebao isključiti raspoređivanje trupa u Ukrajini, izjavljujući: „Nedvojbeno smo bili previše neodlučni definirajući granice našeg djelovanja nekome tko više nema nikakvih granica i tko je agresor.“

Politički čelnici i medijski stručnjaci ležerno spominju nuklearni rat kao prihvatljivu stratešku opciju. U članku objavljenom 24. travnja, New York Times – izvješćujući o golemim vojnim vježbama NATO-a na ruskim granicama – spekulirao je s izrazitom nonšalantnošću o posljedicama rata s Rusijom:

Kad bi NATO i Rusija zaratili, američke i savezničke trupe bi isprva požurile u baltičke zemlje, Estoniju, Latviju i Litvu – NATO-ovo „istočno krilo“ – kako bi pokušale blokirati prodor ruskih snaga.

Kako bi taj rat završio i koliko bi ljudi moglo poginuti, druga je priča. Deseci milijuna ubijeni su u Drugom svjetskom ratu. Ovoga puta ulozi nikad nisu bili veći. Gospodin Putin je nekoliko puta pomenuo mogućnost nuklearnog rata otkako je Rusija napala Ukrajinu prije više od dvije godine.

Daleko od pokušaja da umanje opasnost od katastrofalnog sukoba s Rusijom, Bidenova administracija i NATO nemilosrdno eskaliraju sukob. Samo dan nakon izvješća o vojnim vježbama NATO-a New York Times je obavijestio svoje čitatelje:

Ukrajinske snage moći će koristiti novoisporučeni dugometni raketni sustav za učinkovitije gađanje ruskih snaga na okupiranom Krimu, rekli su u četvrtak visoki dužnosnici Pentagona.

Odluka predsjednika Bidena u veljači da pošalje više od 100 sustava dugog dometa u Ukrajinu bila je velika politička promjena.

Nepromišljenost ove „velike promjene politike“ ne može se precijeniti. Bidenova administracija želi da javnost vjeruje da Putinova vlada neće smatrati SAD i njihove NATO saveznike odgovornima za napade NATO-a na ruski teritorij oružjem koje su oni dostavili.

Ali što ako Putin, pozivajući se na presedan koji je postavio predsjednik John F. Kennedy tijekom kubanske raketne krize 1962., izjavi, parafrazirajući Kennedyjevo upozorenje, da će napade na ruski teritorij od strane Ukrajine projektilima koje je isporučio NATO 'smatrati kao napad' od strane NATO-a na Rusiju, „što zahtijeva potpuni odgovor odmazde“ na zemlje NATO-a?

Krajnje je vrijeme da Biden i njegove kolege iz NATO-a kažu ljudima da njihova težnja za „pobjedom u Ukrajini“ znači riskiranje nuklearnog rata i opišu s potrebnim detaljima što će se dogoditi s njihovim zemljama i svijetom ako sukob s Rusijom postane nuklearni.

Castle Bravo najmoćniji termonuklearni uređaj ikada testiran u SAD-u [Photo: USAs føderale regjering]

Zapravo, Bidenova administracija vrlo dobro zna – na temelju znanstvenih studija koje je provela američka vlada 1950-ih i 1960-ih – kakav bi bio rezultat termonuklearnog rata. U veljači 2015. The Bulletin of the Atomic Scientists objavio je članak pod naslovom: „Što bi se dogodilo da nuklearna bojeva glava od 800 kilotona detonira iznad centra Manhattana?“ Slijedi nekoliko odlomaka iz tog članka:

Bojeva bi glava vjerojatno bila detonirana nešto više od milje iznad grada, kako bi se maksimizirala šteta koju je stvorio njen udarni val. U roku od nekoliko desetinki milijuntog dijela sekunde nakon detonacije, središte bojeve glave doseglo bi temperaturu od otprilike 200 milijuna stupnjeva Fahrenheita (oko 100 milijuna stupnjeva Celzija), ili oko četiri do pet puta više od temperature u središtu sunca.

Formirala bi se kugla pregrijanog zraka, koja bi se u početku širila prema van milijunima milja na sat. Djelovala bi poput klipa koji se brzo kreće na okolni zrak, sabijajući ga na rubu vatrene kugle i stvarajući udarni val goleme veličine i snage…

Vatrena kugla bi isparila strukture neposredno ispod sebe i proizvela ogroman udarni val i vjetrove velike brzine, drobeći čak i teško izgrađene betonske strukture unutar nekoliko milja od nulte točke…

Na Empire State Buildingu, Grand Central Stationu, Chrysler Buildingu i katedrali svetog Patrika, otprilike pola do tri četvrtine milje od nulte točke, svjetlost vatrene kugle otopila bi asfalt na ulicama, spalila boju sa zidova i rastopila metalne površine unutar pola sekunde od detonacije. Otprilike jednu sekundu kasnije, stići će udarni val i vjetrovi od 750 milja na sat, sravnjujući zgrade i bacajući zapaljene automobile u zrak poput lišća u oluji. Diljem Midtowna unutrašnjost vozila i zgrada u vidnom polju vatrene kugle eksplodirala bi u plamenu…

Dvije milje od nulte točke, Metropolitan Museum of Art, sa svim svojim veličanstvenim povijesnim blagom, bio bi izbrisan. Dvije i pol milje od nulte točke, u Donjem Manhattanu, East Villageu i Stuyvesant Townu, vatrena kugla izgledala bi 2700 puta svjetlija od pustinjskog sunca u podne…

Unutar nekoliko desetaka minuta, sve u krugu od otprilike pet do sedam milja od centra Manhattana progutat će ogromna vatrena oluja. Zona požara pokrivala bi ukupnu površinu od 90 do 152 četvorne milje (230 do 389 četvornih kilometara). Vatrena oluja bi bjesnila tri do šest sati…

One koji su pokušali pobjeći ulicama spalio bi uraganski vjetar ispunjen ognjem i plamenom…

Vatra bi ugasila sav život i uništila gotovo sve ostalo. Desecima milja od područja neposrednog uništenja, radioaktivne padavine počele bi pristizati unutar nekoliko sati nakon detonacije. Ali to je druga priča.

Ovaj opis utjecaja jedne nuklearne bojeve glave na Manhattan nije špekulacija. Točno opisuje užasan učinak nuklearne eksplozije na grad. Pa ipak, postoje brojne izjave američkih i evropskih čelnika i visokog vojnog osoblja, ponavljanih u medijima, da NATO ne bi trebao dopustiti da ga zastraši mogućnost nuklearnog rata. To znači da više ne vrijedi dugogodišnja pretpostavka da nuklearne bombe djeluju kao sredstvo odvraćanja od sukoba između sila koje ih posjeduju.

Ako se izjave koje negiraju načelo odvraćanja shvate ozbiljno – a moraju – ne može se izbjeći zaključak da odluke koje bi mogle odrediti sudbinu planeta donose manijaci. Pa ipak, ovo nije adekvatno objašnjenje. Niti je ispravno. Biden, Sunak, Macron i Scholz nisu ludi pojedinci. Ali oni su vođe kapitalističkog sustava razorenog krizama za koje ne mogu pronaći progresivna, društveno racionalna, a kamoli humana rješenja.

Predatorski karakter modernog imperijalizma, koji ga tjera prema ratu i diktaturi, dugo je bio predmet marksističke analize, koja čak prethodi izbijanju prvog imperijalističkog svjetskog rata 1914. Delegati na Međunarodnom socijalističkom kongresu održanom u Kopenhagenu 1910. usvojili su rezoluciju koja je glasila:

Današnji ratovi rezultat su kapitalizma, posebno vanjske, konkurentske borbe kapitalističkih država za svjetska tržišta, i militarizma koji je glavni instrument dominacije buržoaske klase u domaćim poslovima i ekonomske i političke represije radničke klase. Rat će potpuno prestati tek kada kapitalistički ekonomski poredak bude ukinut.

Lav Trocki

Svjetski rat koji je predviđao socijalistički pokret izbio je u kolovozu 1914. Povijesno značenje krvavog sukoba objasnio je Trocki u svom briljantnom dokumentu iz 1915. Rat i internacionala:

Rat najavljuje propast nacionalne države. Ipak, u isto vrijeme proglašava propast kapitalističkog sustava ekonomije. Pomoću nacionalne države kapitalizam je revolucionirao cijeli svjetski ekonomski sustav. Podijelio je cijelu zemlju među oligarhijama velikih sila, oko kojih su se grupirali sateliti, mali narodi, koji su živjeli od rivalstva između velikih. Budući razvoj svjetske ekonomije na kapitalističkoj osnovi znači stalnu borbu za nova polja kapitalističke eksploatacije, koja se moraju dobiti iz jednog te istog izvora, zemlje. Ekonomsko suparništvo pod zastavom militarizma praćeno je pljačkom i destrukcijom čime se krše elementarna načela ljudske ekonomije. Svjetska se proizvodnja buni ne samo protiv zbrke koju proizvode nacionalne i državne podjele, već i protiv kapitalističkih ekonomskih organizacija, koje su se sada pretvorile u barbarsku neorganiziranost i kaos.

Bilo je, naravno, velikih promjena u svjetskoj ekonomiji i ravnoteži snaga među kapitalističkim nacionalnim državama tijekom prošlog stoljeća. Rast i složenost svjetske ekonomije i opseg proizvodnih snaga na kojima se temelji puno su veći. Ali puno su veći i razmjeri krize imperijalističkog sustava.

Američka vladajuća klasa odlučna je braniti i osigurati svoju hegemoniju protiv svih potencijalnih suparnika. Arogantno izjavljuje da brani ono što naziva „poretkom temeljenim na pravilima“, što znači: „Mi stvaramo pravila i svijet slijedi naše naredbe.“ One države koje se percipiraju kao prijetnja svjetskom poretku kojim dominiraju Sjedinjene Američke Države su osuđene – prvenstveno Rusija, Iran, Sjeverna Koreja i, iznad svega, Kina – kao „osovina preokreta“. Prijeteći i ratoboran ton prožima vanjskopolitičke časopise koji artikuliraju ciljeve američkog imperijalizma. Tipičan primjer ovog žanra je članak objavljen početkom ovog mjeseca u časopisu Foreign Affairs. Naslovljen je „Nema zamjene za pobjedu: američko natjecanje s Kinom mora se dobiti, a ne upravljati.“

Ali potkopavanje težnje ka globalnoj hegemoniji stvarnost je propadanja ekonomskih temelja američkog kapitalizma. Suočava se s osnovnim problemom s kojim se neizbježno suočio degenerirani ekonomski sustav: državnim bankrotom.

Godine 1971., godine kada je predsjednik Richard Nixon prekinuo vezu između dolara i zlata, američki državni dug iznosio je 398 milijardi dolara. Godine 1982. državni dug premašio je 1,1 trilijun dolara. Do 2001. državni se dug povećao gotovo peterostruko, na 5,8 trilijuna dolara. U 2008., godini pada Wall Streeta, porastao je na 10 trilijuna dolara. U 2014., godini naše prve internetske proslave Prvog svibnja, državni dug dosegnuo je 17,8 trilijuna dolara. Do tog je trenutka rast duga morbidno sličio nekontroliranom malignom tumoru. Tijekom proteklog desetljeća državni se dug gotovo udvostručio i sada iznosi 33,2 trilijuna dolara.

[Photo by Wikideas1 / CC BY-ND-NC 1.0]

Ekonomska situacija izgleda još lošije kada se javni dug mjeri u postocima bruto domaćeg proizvoda. Godine 1971. javni dug iznosio je 35 posto BDP-a. Do 2001. porastao je na 55 posto BDP-a. Prije deset godina, 2014., javni dug je bio velik kao BDP. Tijekom prošle godine državni dug dosegao je 120 posto bruto domaćeg proizvoda.

Pogoršanje američkog kapitalizma u odnosu na njegove globalne konkurente jasno je razotkriveno trgovinskim bilancama. Godine 1971. SAD je zabilježio mali suficit od 626 milijuna dolara. Do 2001. godišnji trgovinski deficit SAD-a dosegnuo je 377 milijardi dolara. U 2014. trgovinski deficit dosegnuo je 509 milijardi dolara. U 2022., posljednjoj godini za koju postoji točno mjerenje, trgovinski deficit je izračunat na 971 milijardu dolara, nešto manje od 1 trilijuna dolara godišnje.

Sjedinjene Američke Države i njihovi glavni NATO saveznici uvjereni su da održavanje njihove dominacije ovisi, u konačnoj analizi, o uništenju njihovih potencijalnih konkurenata kroz rat.

Neometani pristup imperijalizma golemim i strateški kritičnim resursima Evroazije ne može se postići bez rata. Kako je nedavno napisao jedan od najpronicljivijih komentatora britanskog Financial Timesa, Gideon Rachman:

„Zapadni savez“ sada je stvarnost, globalna mreža saveznika koja sebe vidi kao uključenu u niz povezanih regionalnih borbi. Rusija je glavni protivnik u Evropi. Iran je sila koja najviše remeti Bliski istok. Sjeverna Koreja je stalna opasnost u Aziji. Ponašanje i retorika Kine postaju sve agresivniji potpomognuti resursima koji nadmašuju one dostupne Moskvi ili Teheranu.

Stoga je borba protiv nemilosrdne eskalacije vojnog sukoba prema nuklearnoj katastrofi najveća zadaća s kojom se radnička klasa suočava. Ali uspjeh ove borbe, o kojoj ovisi opstanak čovječanstva, zahtijeva strategiju koja je ukorijenjena u ispravnoj procjeni prirode imperijalizma. Svi antiratni programi koji se temelje na nadi da se vladajuće klase mogu pritisnuti i uvjeriti da prihvate nenasilno rješenje za proturječnosti svjetskog kapitalizma samozavaravajuće su panaceje koje blokiraju razvoj istinskog masovnog pokreta protiv imperijalizma.

Ravnodušnost prema masovnoj smrti i slabljenju od izbijanja pandemije COVID-a u siječnju 2020. neosporivo je pobijanje priziva savjesti kapitalističke klase. Sve brige za ljudski život podređene su nemilosrdnoj težnji za korporativnim profitom i gomilanjem privatnog bogatstva. Prihvaćeno je 27 milijuna viška smrti kao nužna posljedica djelovanja kapitalističkog načina proizvodnje.

Pacijent s COVID-19 u Parizu, 22. travnja 2021. [AP Photo/Lewis Joly]

Politika koju je radosno proglasio britanski premijer Boris Johnson dok je COVID pustošio zemlju – „Neka se tijela gomilaju“ – je, iz perspektive vladajuće klase, posvema prikladna u ostvarivanju njezinih globalnih interesa.

Genocidno nasilje koje je pokrenula izraelska država protiv Palestinaca izazvalo je bijes radnika i mladih diljem svijeta. Ali mora se priznati da su genocid u Gazi i rat protiv Rusije međusobno povezani frontovi u globalnom ratu koji je pokrenuo imperijalizam. Isti interesi koji diktiraju politiku genocid Joea Bidena na Bliskom istoku određuju djelovanje njegove administracije u srednjoj Evropi, kao i u Aziji.

Povijest je pokazala da duboko ukorijenjena proturječja globalnog kapitalizma koja su dovela do ratova također dovode do socijalne revolucije. Proces mobilizacije resursa potrebnih za vođenje rata prisiljava vladajuće elite da eskaliraju svoj napad na životne uvjete i demokratska prava radničke klase. To će naići na sve veći otpor.

Ali da bi taj otpor bio jednak povijesnim zadaćama, potreban je razvoj revolucionarne perspektive. Utjecaj krize dat će snažan poticaj za velike promjene u političkoj orijentaciji radničke klase. Ali nužno pretvaranje objektivnih procesa u revolucionarno političko djelovanje zahtijeva izgradnju marksističkog vodstva radničke klase.

Kako će se to postići? U svom posljednjem velikom manifestu, napisanom 1940. nedugo nakon izbijanja Drugog svjetskog rata i samo tri mjeseca prije nego što ga je ubio staljinistički agent, Trocki je definirao bit revolucionarne borbe protiv rata:

Neovisno o tijeku rata, mi ispunjavamo svoju temeljnu zadaću: objašnjavamo radnicima nepomirljivost njihovih interesa s interesima krvoločnog kapitalizma; mobiliziramo radnike protiv imperijalizma; propagiramo jedinstvo radnika u svim zemljama; pozivamo na bratimljenje radnika i vojnika unutar svake zemlje, i vojnika s vojnicima na suprotnoj strani bojišnice; mobiliziramo žene i omladinu protiv rata, vodimo stalnu, ustrajnu, neumornu pripremu za revoluciju...

Samo Međunarodni odbor vodi borbu protiv rata na temelju ove socijalističke perspektive. Strateški temelj te borbe je međunarodno ujedinjenje radničke klase, koje se može ostvariti samo nepomirljivim suprotstavljanjem kapitalističkoj državi. Ova strategija određuje ne samo naše protivljenje predatorskoj politici imperijalizma, već i retrogradnoj nacionalističkoj politici kapitalističkih režima u Rusiji i Kini. Četvrta Internacionala, kako je inzistirao Trocki, stranka je nepomirljive revolucionarne opozicije. Borbu protiv imperijalističkog rata ne vodimo u savezu s bilo kojom kapitalističkom državom, već isključivo političkom mobilizacijom radničke klase na temelju međunarodnog socijalističkog programa.

Bogdan Syrotiuk sredinom travnja 2024.

U govoru koji je drug Bogdan Syrotiuk napisao samo tri dana prije uhićenja, a koji je planirao održati na ovom internetskom skupu, izjavio je:

Na dan međunarodne solidarnosti radničke klase, mi, članovi ukrajinske sekcije Mlade garde boljševika-lenjinista i cijele YGBL, pozivamo na ujedinjenje ukrajinskog i ruskog proletarijata s proletarijatom imperijalističkih zemalja kako bi se zaustavio ovaj rat!

Pozivamo na izgradnju sekcije Međunarodnog odbora Četvrte Internacionale u svim bivšim sovjetskim republikama.

I pozivamo proletarijat cijelog svijeta da se ujedini pod zastavom Međunarodnog odbora Četvrte Internacionale.

Neka glasno odzvanjaju riječi Karla Marxa i Friedricha Engelsa: „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“

Neka njegove riječi nadahnu radnike i omladinu diljem svijeta da stanu na kraj kapitalizmu i spase civilizaciju od uništenja izgradnjom Četvrte Internacionale, Svjetske partije socijalističke revolucije.

Loading